09 август 2017

Besmisleno kometarisanje komentara

U autorskom tekstu predsednika Srbije pročitah:

Ikea“ menja način razmišljanja. Svakog pojedinca i čitavog društva. I, po meni, ona je, uz Zakon o radu, najznačajniji „udar” na zastarele i prevaziđene delove mentaliteta, na kolektivnu lenjost i nepomerljivost, kao i na onu životnu filozofiju koja nam je, stalno, ponavljala da treba da čekamo da neko drugi sve završi umesto nas samih.

Osetih se prozvan, a kad pročitah i

I kada vidim koliko njih u Srbiji troši vreme tražeći nešto što već imamo, baca ga na besmislene tvitove i komentarisanje komentara i tuđih odluka..

osetih potrebu i da besmisleno prokomentarišem .

Dakle, koliko shvatih potrebno je da se menjam i to što pre. Samo, ne znam odkale pre  da krenem - Po nacionalnosti sam Srbin, po veroipovesti pravoslavac, podržavam tradicionalni sistem vrednosti, porodičan sam, istinoljubiv, pravdoljubiv, svestan da i drugi treba da imaju svoja prava, tolerantan, uvažavam druge nacije i veroispovesti i što ja najbitnije poštujem državu u kojoj živim. Poštujem je toliko da čak  imam lepo mišljenje  i o vojniku bez obzira ko je ministar vojni, volim moju rodbinu bez obzira ko im je gradonačelnik, cenim moje prijatelje bez obzira na to ko im sve platu daje. 
Ne razumem pozive na masovnu promenu, gde se pominje mentalitet,  lenjost. Svako uvredljivo uopštavanje je, valjda, rasizam.
Ne znam nikoga iz mog okruženja ko je lenj, čak šta više, svi se ubiše od posla. Mada, malo je onih koje znam, a da su zaposleni u javnim preduzećima i državnoj administraciji, a i one koje znam, takođe su vredni. Zaključih da se ovaj poziv na promene odnosi na sve one koji ne znam, a kako ne znam ni jednog člana vladajuće partije  to znači da vlast treba da se menja. Ili, možda birači koji su je doveli na vlast. Mada, što bi neko pozivao svoje glasače da se menjaju, jer da su se na vreme promenili ne bi bili njegovi glasači, pa ih on ne bi mogao ni pozivati. Eto, kolko mi je sve ovo komplikovano.
Apsurdno je od svakog pojedinca očekivati da je preduzimljiv. Evo, ja nisam, a da sam preduzimljiv otišao bih u inostranstvo. Dobijam takve ponuda, jer imam sreće da radim u IT sektoru, ali hoću da mi i ovde bude lepo. Lepo mi je sve dok me neko ne isprovocira, pa onda svoj bes iskalim na ovom blogu, pa mi opet bude lepo. Lepo mi je, uinat!
Moju decu učim onako kako su i mene učili. Nije bitan novac, biznis, sposobnost, bitno je voleti bližnjega svoga, poštovati druge, iskoristiti svoje talente na sopstvenu i dobrobit zajednice u kojoj živiš. Svako treba da nađe svoj talenat, a ne da svi jure talenat koji je proglašen za poželjan.  Ako neko nema taj talenat niko nema pravo da ga proziva za nesposobnost. Potičem iz nacije koja je odgojena na krilatici da je zemaljsko za malena carstvo. Pitam se kakav bi bio Rastko da je bio preduzimljiv. Svetog Savu ne bi ni imali. Pitam se kakav bi bio knez Lazar da je insistirao na svojoj preduzimljivosti. Verovatno bi se udružio sa Osmanlijama i zajedno pokorili dobar deo Evrope, ako ne i celu i eto ti Evropske Unije još u XIV veku. Da je Nikola Tesla bio preduzimljiv bio bi bogat, a ovaku umro u siromaštvu ostavljajući nam samo struju. Dakle, on bi bio bogat, a mi ne bi morali da čitamo svakakve gluposti jer ne bi bilo ni kompjutera ni interenta. Ovo mi već liči na ubedljiv razlog.

Da je tekst napisala PR služba IKEA , kao što mi je na prvi pogled izgledalo zaista bih podigao tužbu za uvredu časti. Pa, zar smo trebali da čekamo proizvođače jeftine stolarije od iverice da nam kažu koliko smeo nesposobni i da nam je loš sistm vrednosti. 
Zar nije sramota da neko iz vrha vlasti veliča stranu firmu. To je primereno nekom iz administracije mesne zajednice Bubanj Potoka jer on nije u stanju da promeni poslovnu  klimu već gleda kako da poveća prihode  mesne zajednice. Kada ja gledam podatke o nekoj firmu prvo što proverim je prosečna plata, pa porezi koji su plaćeni u Srbiji i odnos prihoda, zarada i dobiti po zaposlenom. Kada bi neko iz državne administracije ovo analizirao video bi velike nelogičnosti kod velike većine stranih investitora i tada bi bilo baš glupo dolazak stranog investitora predstavljati kao državni uspeh, strategiju ili još gluplje iskoristiti to za poziv za promenu mentaliteta. 
Imali smo mi preduzimljivih ljudi oduvek, ni manje ni više nego ostale nacije, samo nismo imali svesnu vladajuću garnituru koja bi bila nepotkupljiva i koja ne bi radila u interesu stranih okupatora ili globalnih korporacija. Najbolji dokaz za to su naši ljudi koji su otišli u inostranstvo. To je ujedno bio i najlakši način da promene svoju vlast.
U Srbiji već sada nedostaje stručna radna snaga.  Posebno je zabrinjavajuće u zdravstvu, obrazovanju i zanatima. Kada sam jednog hirurga pitao da li će za par godina imati ko da nas leči , dobio sam odgovor da za par godina u bolnicama neće imati ko sijalicu da zameni, a kamoli da operiše.
Posle dolaska novog stranog investitora treba li da očekujem da policajci bude nepodmitljivi, političari pošteni i odgovorni zaštitnici javnog dobra, gradska administracija nepotkuljiva, državni aparat profesionalan i rodoljubiv. Dokle god je bolje raditi u firmama gde se zapošlajvaš preko stranke dotle je sramota prozivati za nerad. Ispade da je radnik kriv što nije preduzetnik, a ako bi postao preduzetnik ispao  bi kriv što više nema radnika.
Sramotno je prozivati ljude za lenjost dok god u državnoj administraciji neradnici zarađuju više od radnika, na  tenderima pobeđuju oni koji su najviše podmitili. Seljaci ne znaju koliki su preferencijali i kakve su garancije u slučaju da nisu u stanju da naplate svoj rad. Dovoljno je da država napravi poslovnu klimu gde se svako vrednuje prema svom poslovnom i radnom talentu. Takođe i opštu klimu gde se svako ceni po doprinosu opštem dobru spram svojih mogućnosti. Pa ko želi više novca neka radi, a one koji to ne žele niko nema pravo da ga prisiljava na rad, pa još i da ga ubeđuje da je to za njegovo dobro.
Jedini krivci za loše stanje u društvu su nesposobnost ljudi na vlasti i oni koji ih tu postavljaju, a nikako ljudi koji nemaju duh preduzimljivosti.    

Postoji nada da predsednika nisam dobro razumeo. Ako sam sve dobro shvatio onda džaba što sam i pisao, tako da je sve ovo besmislica kao god da okreneš i tu se izgleda jedino slažemo. 


Братоубилачки мир

Нема тог великог рата док се Срби не лате оружја и међусобно не поубијају. Једино добро у тој погибли je  што је један део увек победник.  М...