24 фебруар 2021

Kako nisam zaradio svoj prvi milion

Originalnu priču sa verzijom od milion maraka prvi put sam čuo u jednoj kafani u Partizanskim Vodama. Zbirom nesrećnih okonosti po direktora društvenog preduzeća gde sam radio našao sam se u društvu jedog iskusnog arhitekte i slušao ga dok iznosi jednu neverovatnu  priču. Spremio čovek sve papire, pa čak i novac za veliki turistički građevinski projekat, al' mu se nisu svidele "neke pojedinosti" i odustane. Svom zetu je pokušao da objasni razloge odustajanja, ali se nespretno poslužio antitezom i počeo je od dobrih strana projekta. Neiskusni zet nije imao vremena da sasluša loše strane i same teze, pa je oduševljeno tražio da mu tast pokloni papire i pozajmi novac kako bi on to sam realizovao. Ovaj je papire dao, novac nije i ostatak priče je postala legenda o pretvaranju Partizanskih Voda u Zlatibor. 

Izgleda kаo lokalna verzija ružnog pačeta, al` pitanje je  kome se sve ovo može servirati kao bajka.  

Tada sam shvatio da ako želiš da zaradiš prvi milion ne smeš mnogo da znaš, ali moraš da znaš barem jednog takvog  i eto uspeha pod uslovom da dođe do nesporazuma  i da ga ne poslušaš do kraja.

Meni sa šansa ukazala kasnije, ali niti su marke više postojale, nit je milon bila neka cifra. Gotovo  svaka šuša je već zaradila svoj prvi milion Eura. Ali opet, šta to fali meni, a i šta fali šušama.

Elem, rešim ja da napravim jedna vrlo rizični poslovni poduhvat. Iz dobro obaveštenih izvora nimalo bliskih ministarstvu finasija čujem za Bitkoin i da je dugurao do neverovatnih 100 Eura po komadu*. (Danas je jedva 50.000 Eura po tom istom komadu). Imam dojavu da će vrlo brzo skočiti na 200 eura i jedino što treba je da otvorim nalog za elektronki novčanik, papirni novac dam nepoznatom čoveku u Čačku čiji će sin negde u inostranstvu, a u moje ime konvertovati 3000 Eura u "to nešto". Sve je prosto k'o pasulj, kad imaš dojavu. Podesćam da u to doba još nije bilo  ni kladionica ni tendera na svakom ćošku. Setim se onog nesrećnog zeta sa početka priče i pomislim što je to on pa bolji od mene, imam i ja od koga da pozajmim. Mala nezogdacija što uz pozajmicu ide i porodično savetovanje kod konsultanta/zajmodavca koji je u krvnom srodstvu sa suprugom i to se završi onako kao se i dalo pretpostavili. Deprimiran, aneksiozan i zaprepašćen šta sve život može čoveku da priredi odustanem.

Priča bi mogla da ima više završetaka.  Svakom prema zasluzi. Prema jednoj verziji koju stalno ženi pripovedam sada bi imali više od milion eura. Po drugoj, nabližoj istini, ja bih sada imao 3000 Eura više, ali i efektniji naslov - Kako sam izgubio svoj prvi milion!. U dojavi da će Bitkoin naglo skočiti  tvrdilo se da će vrlo brzo i propasti, tako da je plan bio da se proda čim dogura do 200. Dobro obavešteni izvor je to branio činjenicom da je nemoguće da su ljudi toliko glupi i pristanu da toliku energiju ulože u alogritam čiji je jedini posao da oteža stvaranje ionako nestvarnog novca. To mi tada i nije bilo jasno, al sam ipak mogao da ga ne saslušam do kraja. Ovako, pre negde, u svojoj zluradosti prema povodu mog neuspeha saznadoh da je utrošak električne enerigije za generisanje svih Bitkoina jednak trenutnom utrošku potrošnje svih domaćinstava u Srbiji za period od 400 godina.  Dušmani bi rekli da je to ekvivalent struje koju smo potrošili pod Turcima. Da ironija bude veća te superkompjutere pokreće energija iz termoelektrana koje u atmosferu izbace toliko ugljen dioksida koji odgovara potrošnji svih dizalaša u Nemačkoj u periodu od nekoliko decenija.

Pitam se koja je to sila mogla nagovoriti i prevariti Nemce da izbacuju svoje dizalaše iz autoindustrije, a u korist viruelnog novca. Kako svi dobro znamo ono što su nas od malena učili da se ne isplati Nemce pobeđivati, tako sam siguran da je to neka belosvetksa prevara.

Ujedno mi drago što je sve ovako ispalo. Da se u ime svih mojih predak i ja jednom nađem na istoj strani kao i Nemci, pa taman i bio na gubitku!

14 фебруар 2021

Zašto se isplati biti programer i do kada ?

Ima programera koji dnevno zaradjuju preko $100.000 praveći lažne profile, pratioce, lajkove i komentare na društvenim mrežama. Njih plaćaju poznati influenseri. Male kompanije, nepoznati brendovi i nebitne političke stranke plaćaju poznatim influenserima usluge promocije. Medjutim, velike kompanije i stranke ne bacaju tek tako svoj novac, već plaćaju programerima da im isporuče algoritam koji na profilima influensera otkriva procenat učešća botova. Društvene mreže koje su u stanju da blokiraju i predsednika nekada najmoćnije države se prave da sve to ne vide jer i njihova vrednost na berzi zavisi od broja korisnika, pa su botovi dobrodošli. Ovi prvi i ovi drugi programeri, ako već nisu jedni te isti, onda kodiraju taman toliko precizno da ima dovoljno posla za sve. PS Trenitno postoji 140 miliona infulensera sa preko 100.000 pratilaca i nema zime za botove. Drugim rečima ispada da trenutno svaki živi stanovnik kugle prati oko 20.000 influensera. Ako ne stižete da ispratite toliko informacija, nema razloga za paniku - botovi će umesto vas to ispratiti i sve će se to lepo naplatiti. Ako i dalje živite u zatucanom svetu i pratite manje od dva influnesera ispada da na svakog od nas dođe 10.000 botova. Ko čita komentare na dnevno političke dogadjaje toga je sigurno svestan. Srećom, sve je više onih koji prati i do 200 infulensera tako da je botova svega 99%, tj. nije da je baš 100% sve virtuelno.

Što se programera tiče ostaje strah da im same društvene mreže ne preuzmu posao jer zvuči da bi im bilo idealno kad bi samo oni mogu da znaju koliko je tu botova, tj koliki je procenat botovske vrednosti po svakoj deonici.

Da bi proces bio potpuno zakokužen potrebno je da i vlasnici deonica budu virtuelni i sve to plate virtulenim valutama, ali to se već ne isplati.

Братоубилачки мир

Нема тог великог рата док се Срби не лате оружја и међусобно не поубијају. Једино добро у тој погибли je  што је један део увек победник.  М...