27 септембар 2019

Zakonska regulativa neuzvraćene ljubavi u slučaju države i IT sektora

Koliko razumem medije država voli svoje građane do te mere da bi da ozakoni svaku tu vezu. Na tom istom pravcu građani isto toliko vole državu, ali ih pravni okvir sputava.
Malo, po malo dođe vreme da i programeri budu najpoželjniji. U moje vreme smo bili zadovoljni da nas ne drže za čudake, barem ne u našem prisustvu, a sada, odjednom svi bi sa nama, svaka bi majka svoju ćerku programeru dala. Naivni programeri poverovaše u ovu priču da su toliko poželjni i samim tim ni država ne osta gluva.
Pod okriljem podsticaja država bi sada da omogući programerima da plaćaju veće poreze. Kad kažem veće mislim na jednake onima koji plaćaju i svi zaposleni. Međutim,  programeri su do te mere uvrediše da masovno počeše pretiti kako će da se sele u ozbiljnije države koje još ozbiljnije prikupljaju svoje poreze. Do sada smo se uspešno kamuflirali medju paušalcima i maksimalno izbegavali državu i sve njene čari. Očito, nije to za svakoga, jer je izbegavanje globa ionako namenjana samo za advokate i konsultante.
Dakle, niko ne bi da plati porez, a svi se čude što nam ne valja zdravstvo, obrazovanje, kultura, vojska i policija. Kao da oni jadnici i sirotani treba da se isključivo finasiraju iz korupcije. Sa druge strane, kada vidiš ko upravlja tim resorima i budžetom imaš odlično opravdanje što ga ne puniš i tako u krug. Da stvar bude još gora više se niko i ne trudi da je popravi već svi pričaju o iseljenju. Ako se nisi iselio, onda maštaš o životu svoje dece negde vani gde svi uredno plaćaju svoje poreze. Ide uobičajena šema da su samo nesposobni ostali...
Nema tog zakona koji može da porpavi ovu sitauaciju. Zakoni se svesno donose samo za publiku, a sprovode se po principu ako treba nekog da uceniš, pa mu pripretiš da ćeš baš nad njim da sprovedeš neki član. Nikom se ne sviđa da bude toliki izuzetak. Kao i većina drugih i ovaj zakon je takav da mora da se tumači, a tu je leglo svakave korupcije. Godinama programeri izbegavaju poreze do te mere da sam ja jednom išao u lokalnu poresku administraciju i tražio da mi povećaju paušalna davanja. To sam uradio zbog sebe jer sam hteo da imam bolji penzioni fond i izračunao da mi se tako najviše isplati. Gledali su me kao u čudu i objasnili da takav obrazac ne postoji i ako bi primenili u mom slučaju da bi morali i kod drugih i da bi to napravilo problem. Naravno, usput su objasnili da im tako program radi i da oni tu ne mogu ništa. Kao programer takve korisnike najviše i volim, kad sami zaključe da programu ne mogu i ne smeju ništa.
Novi predlog zakuna nišani isključivo IT struku, jer se tu država nije mogla upetljati do te mere kao u drugim oblastima. Problem je što nema dobre volje i što programeri drže za sebe sa su Bogom dani, da su oni nešto bitno i da svojim izgledom, ponašanjem i talentom prevazileze zemlju u kojoj žive. Tu lošu volju država bi da još više pokvari donošenjme zakona kojim će paušalac morati da položi test samostalnosti. Problem sa tim testom je da je siguran izvor korupcije jer ga opet treba tumači... Time će mešetari da nastave da izbegavaju poreze, a ozbiljne strane firme  će rešiti da se povuku sa takvog nelojanog tržišta i stvarno sa sobom povesti i one najbolje. Elem, strane kompanije kada sklapaju ugovor sa zaposlenim taj trošak tretiraju kao ukupan trošak , a odluku o porezu prepuštaju radniku. Radnik može da bira hoće li da plaća pune poreze kao svi normalni li da plati samo 200 eura i da ostalo stavi u džep otvaranjem paušalne radnje. Uzmimo 3500 eura kao prosečnu bruto cenu prosečno iskusnog programera u takvim korporacijama. Zaposlenik može da bira da mu je plata oko 2100 neto ako plati sve poreze ili  3300 ako je paušalac. Razlika je oko 1200 eura na ruke više čime je za isti iznos uskratio budžet republike Srbije. Kako na to gleda programer. On kaže, ovih 1200 eura me ustvari drži u Srbiji. Ako budem morao da ostanem bez tog dela tada će primanja  biti znatno manja nego na globalnom tržištu gde sam radi i onda ću da odem u inostranstvo i tamo nadoknaditi ne samo tih 1200 već i još oko 1300 Eura koje će biti neminovni trošak života u uredjenom sistemu. Po mojoj proceni negde oko 30% IT stručnjaka na ovakav način radi u ozbiljnim stranim korporacijama koje neće hteti da se igraju sa zakonom. Želeće da ispoštuju zakon čime će njihovi programeri ostati bez ovog novca. Time će verovatno oko 80 posto programera odustati od takvog rada i otići u inostranstvo. Dakle ne više od 25% IT stručnjaka neće otići vani. Problem  sa tih 25%  je što su oni genratori novih radnih mesta , izvoza i oni koji vuku ceo IT sektor u nas. Ostali će izbegnuti da ih potkači ovaj zakon jer znaju kako da friziraju ugovore, kako da nadju rupe ... Znaju da država nema kapaciteta da sprovede ovaj zakon, da nema dovoljni inspektora, da postoji  i pravni problem kako nekom zabraniti da bude paušalac... Naravno pojaviće se nove firme koje će da mešetarenjem sa ovim zakonom da pružaju usluge za izbegavanja plaćana poreza po zakonu. Ozbiljni igači će otići, a država će napokon uspeti da se umeša i U IT tako što će se povećati broj mešetara i provizionara.
I do sada je medju paušalcima bilo onih koji pružaju fitkivne usluge kako bi se izbegli porezi na dobit i njih treba juriti, ali ne samo među IT-evcima već i u svim strukama koje sa bave pružanjem usluga koje je teško proveriti. Npr marketinške angencije, konsultanti, advokati. Ja plaćam paušalne poreze i nisam fiktivni paušalac jer na sebe preuzimam rizik takvog poslovanja, bez zaštita i prava koje ima svaki zaposlen . Meni je veoma teško da odredim koliki su mi troškovi jer ne vodim knjige (zbog čeg sam i pušalac). 
Jedino rešenje je da pre svega se se ima dobra volja i poverenje u državu, a na tome treba svi da radimo. Ostalo je lako ragulisati.

06 септембар 2019

Redni broj dana u mesecu na godišnjem nivou

Danas sam napunio toliko godina za koje učtivi ljudi više ne koriste vremenske jedinice. Iz običajnih razloga te vremenske odrednice su poželjne samo u ranim fazama numerologije. Takodje, počinju da se zaobilaze i opisne kvalifikacije tipa  lep, sposoban, naočit, jak, zgodan i prelazi se na floskule. Srednje doba, zreo, najbolje godine.. Npr. u mom slučaju bi to bilo iskusan, što i nije toliko loše kao  kada bi ti neko rekao da si senilan. Mada, opet, iskustvo je floskula vezana za mladost jer kada si god morao da pravdaš omaške u životu treboa ti je neki sedativ. Za sve problematične situacije u kojima  se nađeš veoma često si tešen i lečen time da je to bilo sticanje iskustva. Kada dođeš na ovu stranu vidiš da su ti ta iskustva potpuno nepotrebna i samim tim kad ti neko kaže da si iskusan hoće da ti saopšti da si  nagomilao nepotrebne situacije u svom živitu. Dakle, u ovim godinama je sasvim logično biti iskusan, ali više nema smisla sticati nova iskustva, jer ti cure mogućnosti da tako stečena znanja iskoristiš.
Sa druge strane kada ti pri čestitanju rođendana pomenu i sreću vidiš dobru nameru jer jedino sreća može da kompenzuje ovoliki redni broj. I sve tako dok sreća ne bude statistički povezana sa malom verovatnoćom za tolikom brojem godina. Kada nekome čestitaš stoti rođendan sreća je u direktnoj koleraciji sa procentom verovatnoće da se to stvarno i desilo.
Ja bih meni poželeo da budem koristan. Da neko ne mora ponovo da stiče iskustva kojim sam ja ovladao svojim pogreškama, tako da ljudi koji me okružuju mogu vreme da iskoriste na korisniji način. Kako su saveti nekorisni  ja bih poželoa da moja korisnost bude baš korisna, a i meni na korist! 

Братоубилачки мир

Нема тог великог рата док се Срби не лате оружја и међусобно не поубијају. Једино добро у тој погибли je  што је један део увек победник.  М...