15 јануар 2018

Ljubavnici moga teče

Imao sam sedam godina kada su osamdesetih godina XX veka bile demonstracije na Kosovu i Metohiji.
-Selimo se  i to odmah, čuo sam.
-Što, pitah.
-Danas su u Prištini opet demostrancije i pucali su na moj autobus!
-A jesu li demostracije kada se puca na autobuse?
-Ne.
-AHA, Samo se puca na tvoj autobus?
-Ne  samo na moj.
-A u koje?
-U one koje imaju BG tablice. 
-AHA, demostracije su kada se puca u BG tablice.
-Selimo se u Novu Varoš
-A što u Novu Varoš?
-Zato što sam tamo odrastao i tamo je idelano za decu.
-Ali pričao si da ti detinjstvo ni malo nije bilo idealno.
-Meni nije, ali će vama biti.
-AHA, u Novoj Varoši svaka druga generacija  ima idealno detinjstvo.
-A šta je Nova Varoš? 
-Grad.
-A što ga onda zovu Varoš?
-Pa zato što je nakad bila varošica.
-AHA, dok je bila varošica zvali su je Varoš, a sad...
-Nisu hteli da se odreknu imena.
-A, jel tamo sve novo?
-Nije. Ima pesma - gledao sam Varoš Novu , bolje da je starom zovu!
-A, što je onda zovu Nova.
-Nekad davno se zvala Palanka pa je izgorela...
-AHA, Odrekli su se svog prvog imena, a drugog nisu hteli ? Palanku damo, Varoš ne damo?
-DA.
-I sad tamo ništa nema, samo zgarišta?
-Ne,  Napravili su posle novi grad. (Kao feniks iz pepela - prim.aut.)
-A što ga nisu nazvali Nova Palanka ?
-PA, JER SU ŽELELI DA POSTANU VAROŠ.
-A Postali su grad?
-Da.
-To i nije bilo tako davno jer je još uvek nova, a  da nije izgorela bila bi stara... AHA, ako hoćeš nešto novo onda staro mora da zapališ?
Nekako smo se spakovali u Vartburga i krenuli. Prespavao sam ceo put, taman da se probudim u Novoj Varoši. I ovde gužva, i velika masa ljudi svuda okolo.
-Jel velika ova Varoš?
-Nije , baš je mala.
-AHA, i ovde demonstracije?
-Nisu, samo je ponedeljak - pijačni dan.
-Šta je to pijačni dan?
-Pa to je jedan dan u sedmici kada svi ljudi dolaze da kupuju hranu.
-AHA, ovde se ljudi samo jednom u nedelji hrane. Svi ogromni i krupni , a jedu samo jednom nedeljno, koliki bi bili da jedu svaki dan?
-Jedu svaki dan, ali samo jednom idu na pijac.
-Kako im se hrana ne pokvari?
-PA, ZATO ŠTO JE OVDE UVEK HLADNO KAO U ZAMRZIVAČU!
-AHA. Ima li ovde Albanaca?
-Nema.
-Svi pričaju kao mi?
-Da, ali nisu svi kao mi.
-A kakvi su?
-Oni su Muslimani.
-AHA, Muslimani  nisu kao mi, drugačiji su.
-Ma, nisu drugačiji, isti su kao mi.
-A, jesu li isti i kao Albanci?
-Nisu. Ovde su  Šiptari Albanci.
-AHA, Šiptari nisu muslimani?
-Jesu, MA, Ovde muslimani pričaju kao mi.
-AHA, ovde muslimane mogu da  razumem. Tamo ih nisam razumeo jer su bili muslimani ali nisu pričali kao muslimani?
-Da. Eno ga tečo. Okreni glavu na stranu dok te poljubi jer tečo ponekad zna da poljubi u usta.
-Al, to rade samo mame i tate?
-Jeste, ali ovde i stariji ljudi tako rade.
-Jer se vole?
-Ne, jer se poštuju i imaju poverenje da si čist pa mogu i u usta da te poljube.
-Jel to znači da ko je god ovde čist treba da ga  poljubiš u usta?
-ZNAČI, AL SAMO AKO SI TEČA.
-AHA, a kome ću ja biti teča?
-Deci od brata tvoje žene.
-AHA, prvo treba da se oženim, pa da sačekam da njen brat dobije decu, pa onda mogu da ljubim koga hoću?
-DA.
-Obavezno moram da nađem ženu koja ima brata. Još ako on već ima decu, ne moram ništa da čekam.
-Gde si Mile, rekoše teču.
-Gde si Mile, reče tečo!
-Ja se ne zovem Mile, rekoh teči.
-Ne zovem se ni ja Mile, reče tečo.
-A što te zovu Mile?
-Zato što ja sve zovem Mile.
-AHA, Ovde se svi zovu Mile.
-Ma ne, tako mene svi zovu, jer ja sve tako zovem.
-Jel to znači da ako sve budem zvao Tarzan, da će i mene tako zvati?
-Ne znači, jer je Tarzan već zauzet.
-AHA, ne mogu dva Tarzana, imaju i pravla. Ima li džungla ovde?
-IMA. Ima i Ćita.
-Ima li Džejn?
-Znaš li ti da sam ja tvoj tetak?
-Ne, ja znam da si ti  moj tečo.
-Ovde se tečo kaže tetak.
-A, jel i ovde ima dva jezika.
-Ne, to samo važi za teče.
-AHA, samo teče pričaju drugi jezik. A jel teče mogu nas da razumeju, kao što mi možemo njih?
-Da.
Tečo me posluži bombonama. Posluži i neku drugu decu koja se tu nadjoše.
-A jesi li i njima tečo?
-Nisam, njih ne poznajem?
-A, kako smeju da uzmu bombone od nepoznatih čika.
-Nisam ja čika. Čika je Stric. Ja sam tetak, a tetak je teča.
-AHA, Ovde deca smeju od tetaka da uzmu bombonu?
-Da.
-A kako da znam da li su te čike nekom teče. Tj da li su ti stričevi nekome tetci.
-Ma, ovde smeš da uzimaš bombone od svih, samo ako nađeš nekog ko će ti ih dati.
-U pola razgovora tečo primeti nekoga i koliko ga glas nosi, zovnu
-Ljubavniče, ljubavničeee!
-Tečo ima ljubavnika? Jel se ovde ljubavnica kaže ljubavnik?
-Ne, ljubavnica je žena, ustvari nije tebi žena, nego nekom drugom, a ljubavnik je muško.
-AHA, tečo ima ženu koja je muško. Jel mi tekta muško?
-Nije. Tetka ti je žensko.
-A što tečo ovog čoveka zove ljubavniče? Što i njega ne zove Mile?
-NE ZNAM, PITAJ TEČA.
-Pozdraviše se na kretko. Ne videh da li se poljubiše u usta,  i ode ljubavnik.
-Tečo, što ovog čoveka zoveš ljubavniče?
-Nisam mogao da mu se setim imena.
-Jel to znači da imaš puno ljubavnka kad ne možeš svima da se setiš imana?
-Da.
-Ovde se prijatelji zovu ljubavnici, dobih dodatno objašnjenje.
-Jel i ja moram moje prijatelje da zovem ljubavnike?
-NEEEE.
-I za to treba da sačekam da postanem tečo?
-DA, kad postaneš tečo , radi šta hoćeš!
-AHA. Što je dobro biti tečo, tj. tetak kad živiš u Novoj Varoši.

PS.


Prenošenje priča sa koleno na koleno ima mnogo više smisla nego zapis. Možda naši pretci nisu bili nepismeni već svesni da je jezik živ i da pisano slovo nema smisla ostavljati jer danas znači jedno, a u sledećoj i u prethodhodnj genearciji sasvim drugo. Stoga su davni pripovedači imali opravdanu slobodu da u duhu novog jezika ispričaju tačnu verziju za sledeću generaciju. Mitovi i legende su orginalne verzije koje  nisu uspele da  se prilagode novom rečniku. Takođe, ostaje mogućnost da će se u Novoj Varoši ponovo pojaviti neke teče koje će imati ljubavnike i neće ih biti sramota da to javno i kažu. Ali bih ja voleo da moje teče ostanu moje teče i da se ne brkaju sa tim i takvim tečama. Takođe, da se ne brkaju ni njihovi ljubavnici  jer su iz dve različite epohe i dva različita sveta.  Neko drugi nek priča o drugim i drugačijim tečama, a ja ću sa punim poštovanjem o mojim tečama i njihovim ljubavnicima.

Братоубилачки мир

Нема тог великог рата док се Срби не лате оружја и међусобно не поубијају. Једино добро у тој погибли je  што је један део увек победник.  М...