12 април 2019

Prebrojavanje - Mi i vi protiv vas i nas

Uveliko se prebrojavaju ljudi na ulici, a to se nikada ne zavrsava samo na brojevima. Kao da nismo svesni da smo svi zajedno ionako ostaci od pređašnjih deljenja. Prebrajamo se na jedne i druge, nas i njih. Kako nema ko da prebroji ove treće osećam potrebu da i ja sam sebe prebrojim i ostavim trag što sam morao biti neodlučan  u ovim odlučujućim okolnostima.
Dakle, ja sam opredeljen, ali neodlučan da izađem na ulicu. Da stvar bude gora ima među neodlučnim čak i onih što veoma često zauzimaju stav kao da su nešto bolji, pametniji, mudriji... Smešno. Jednostavno treba da se prizna da smo podlegli raznim mutibarama koji ovde mešetara toliko da se više ništa bistro ne vidi. Ponekoga je strah i krvoprolića. To prebrajanje žrtava niko normalan ne želi, što opet ne znači da nema ovih nenormalnih. Čak šta više, ima ih kolko hoćeš i kao da su našli najplodnije tlo i najbolje vremenske prilike da izrastu svuda i to baš sad i baš ovde. 
Ima samo jedna stvar koja mi je jasna - Opzicija ima potpuno pravo na proteste. Samo glup čovek može da nasedne na medijske provokacije tipa fašista, tajkun i te mantre. Ako vlast ima dokaze, a nije ih strpala u zatvor pravno gledano je izgubila legitimitet da sporvodi svoju legalnu vlast. No, biti glup je isto demokratijom stečeno pravo - Imaš pravo da budeš glup kolko hoćeš i to ti niko ne može zabraniti. Samo, im ( nam) se mora saopštiti da su i oni (mi) za svoje postupke odgovorni.  
Za razliku od opozicije ja imam razumevanje i za ove koji podržavaju vlast na ulici.  Moje jednino pitanje je zašto vlast toliko insistira na tome, zašto peni sa grubim rečnikom i što ih je strah da ih puste u dnevnik i odgovore na prozivke! Zašto izvoditi svoje ljude, zašto zakupljivati tolike autobuse, kada je na izborima  bilo jasno koga ima više.  Ali pravda nije u sili brojeva već u istini argumenata. Da vlast dobije sve glasove na izborima,  istinu to i ne zanima. Tu je jedini problem kako ostati normalan, kada je većina uvek imala tu privilegiju da pripada normalnima.
Kao pripremu za sva ova predstojeća dešavanja zadnjih par dana sam pratio i jedne i druge medije. Najači lični utisak je da su i jedni i drugi Čačane opisivale na isti način - zaostali, zatucani, malograđani, nazadni ..  a kako ja nemam takav utisak onda mogu samo da kažem da je to ujedno i dobar pokazatelj koliko smo se saživeli sa totalitarizmom. Muka mi je od nekih opozicionih prebojavanja na krezube, na sendvičare, ove iz unutrašnjosti, zatucane... Ali mi je još veća muka od ovih koji su dolazak na vlast iskoristili da kradu i otimaju tudje i naše, da zastrašuju i prete otimanjem posla i poslednjeg parčeta hleba. Najveća muka mi je od ovih koji su se iz interesa  i dobili pozicije, a da ništa ne moraju da doprinesu, sem što su u situaciji i da mogu i da ukradu čega se i ne libe. Naravno, medju njima ima i onih koji su zastrašeni i u tom strahu od gladi pristaju na sve samo da ostanu na poslu. Ujedno oni su i najveći gubitnici jer su toliko zaplašeni da pristaju da rade najgore poslove po pravilu za najbednije naknade. Za njih tražim razumevanje, jer je svako od nas mogao biti na tom mestu. 
Među ovima što protestuju protiv vlasti ima mnogo onih koji žive bolje od ovih što protestuju za vlast i nad tom činjenicom treba da se svako zamisli. Ovog paradoksa me je i ujedno i najviše strah, ako je već moglo doći do njega, pitanje je  šta će nam usijane glave tek pripremiti.

I još jedna stvar - svu odgovornost za ova dešavanja  mora preuzeti vlast jer je ta prebrajanja mogla da zaustavi prostom dozvolom da ljude iz opizicije čujemo i vidimo na medijima. Ako je neko fašista to se lako vidi, ne mora da se hiljadu puta ponovi, sam ako hiljadu puta izgovrena laž ne postane istina


Priznajem, jesam zbunjen i razočaran u sebe što me nema na ulici, ali posle mog otporaškog diletantizma sve sam sebi spreman da oprostim. Ono što znam u čemu se razikujem od šetača je to što mislim da izdaja Kosova treba da bude centralna tema. Na toj temi je zajahano, a na toj temi mora da se i sjaše. Osim toga Kosovo je deo našeg identiteta i u tom smislu nisam zainteresovan ni za kakvu novu vlast kojoj Kosovo i Metohija nije merilo svega.
PS.
Svako ko misli da ga nije strah i da živi u slobodi neka proba prostim lajkom da podrži neki stav koji nije vlasti po meri. Tek onda će razumeti kokoliko su očajni svi koji svoje lajkove morali lično da iznose na ulicu. Sa druge strane, ovi što podržavaju vlast nisu ni imali nikakav izazov sem po nekog interesa. Neko za platicu i crkavicu , a neko za mnooogo više.

Želim nam svim mnogo sreće, strpljenja i razumevanja za druge, a pogotovo za sunarodnike, braću i komšije.

Нема коментара:

Постави коментар

Братоубилачки мир

Нема тог великог рата док се Срби не лате оружја и међусобно не поубијају. Једино добро у тој погибли je  што је један део увек победник.  М...