12. април 2019.

Prebrojavanje - Mi i vi protiv vas i nas

Uveliko se prebrojavaju ljudi na ulici, a to se nikada ne zavrsava samo na brojevima. Kao da nismo svesni da smo svi zajedno ionako ostaci od pređašnjih deljenja. Prebrajamo se na jedne i druge, nas i njih. Kako nema ko da prebroji ove treće osećam potrebu da i ja sam sebe prebrojim i ostavim trag što sam morao biti neodlučan  u ovim odlučujućim okolnostima.
Dakle, ja sam opredeljen, ali neodlučan da izađem na ulicu. Da stvar bude gora ima među neodlučnim čak i onih što veoma često zauzimaju stav kao da su nešto bolji, pametniji, mudriji... Smešno. Jednostavno treba da se prizna da smo podlegli raznim mutibarama koji ovde mešetara toliko da se više ništa bistro ne vidi. Ponekoga je strah i krvoprolića. To prebrajanje žrtava niko normalan ne želi, što opet ne znači da nema ovih nenormalnih. Čak šta više, ima ih kolko hoćeš i kao da su našli najplodnije tlo i najbolje vremenske prilike da izrastu svuda i to baš sad i baš ovde. 
Ima samo jedna stvar koja mi je jasna - Opzicija ima potpuno pravo na proteste. Samo glup čovek može da nasedne na medijske provokacije tipa fašista, tajkun i te mantre. Ako vlast ima dokaze, a nije ih strpala u zatvor pravno gledano je izgubila legitimitet da sporvodi svoju legalnu vlast. No, biti glup je isto demokratijom stečeno pravo - Imaš pravo da budeš glup kolko hoćeš i to ti niko ne može zabraniti. Samo, im ( nam) se mora saopštiti da su i oni (mi) za svoje postupke odgovorni.  
Za razliku od opozicije ja imam razumevanje i za ove koji podržavaju vlast na ulici.  Moje jednino pitanje je zašto vlast toliko insistira na tome, zašto peni sa grubim rečnikom i što ih je strah da ih puste u dnevnik i odgovore na prozivke! Zašto izvoditi svoje ljude, zašto zakupljivati tolike autobuse, kada je na izborima  bilo jasno koga ima više.  Ali pravda nije u sili brojeva već u istini argumenata. Da vlast dobije sve glasove na izborima,  istinu to i ne zanima. Tu je jedini problem kako ostati normalan, kada je većina uvek imala tu privilegiju da pripada normalnima.
Kao pripremu za sva ova predstojeća dešavanja zadnjih par dana sam pratio i jedne i druge medije. Najači lični utisak je da su i jedni i drugi Čačane opisivale na isti način - zaostali, zatucani, malograđani, nazadni ..  a kako ja nemam takav utisak onda mogu samo da kažem da je to ujedno i dobar pokazatelj koliko smo se saživeli sa totalitarizmom. Muka mi je od nekih opozicionih prebojavanja na krezube, na sendvičare, ove iz unutrašnjosti, zatucane... Ali mi je još veća muka od ovih koji su dolazak na vlast iskoristili da kradu i otimaju tudje i naše, da zastrašuju i prete otimanjem posla i poslednjeg parčeta hleba. Najveća muka mi je od ovih koji su se iz interesa  i dobili pozicije, a da ništa ne moraju da doprinesu, sem što su u situaciji i da mogu i da ukradu čega se i ne libe. Naravno, medju njima ima i onih koji su zastrašeni i u tom strahu od gladi pristaju na sve samo da ostanu na poslu. Ujedno oni su i najveći gubitnici jer su toliko zaplašeni da pristaju da rade najgore poslove po pravilu za najbednije naknade. Za njih tražim razumevanje, jer je svako od nas mogao biti na tom mestu. 
Među ovima što protestuju protiv vlasti ima mnogo onih koji žive bolje od ovih što protestuju za vlast i nad tom činjenicom treba da se svako zamisli. Ovog paradoksa me je i ujedno i najviše strah, ako je već moglo doći do njega, pitanje je  šta će nam usijane glave tek pripremiti.

I još jedna stvar - svu odgovornost za ova dešavanja  mora preuzeti vlast jer je ta prebrajanja mogla da zaustavi prostom dozvolom da ljude iz opizicije čujemo i vidimo na medijima. Ako je neko fašista to se lako vidi, ne mora da se hiljadu puta ponovi, sam ako hiljadu puta izgovrena laž ne postane istina


Priznajem, jesam zbunjen i razočaran u sebe što me nema na ulici, ali posle mog otporaškog diletantizma sve sam sebi spreman da oprostim. Ono što znam u čemu se razikujem od šetača je to što mislim da izdaja Kosova treba da bude centralna tema. Na toj temi je zajahano, a na toj temi mora da se i sjaše. Osim toga Kosovo je deo našeg identiteta i u tom smislu nisam zainteresovan ni za kakvu novu vlast kojoj Kosovo i Metohija nije merilo svega.
PS.
Svako ko misli da ga nije strah i da živi u slobodi neka proba prostim lajkom da podrži neki stav koji nije vlasti po meri. Tek onda će razumeti kokoliko su očajni svi koji svoje lajkove morali lično da iznose na ulicu. Sa druge strane, ovi što podržavaju vlast nisu ni imali nikakav izazov sem po nekog interesa. Neko za platicu i crkavicu , a neko za mnooogo više.

Želim nam svim mnogo sreće, strpljenja i razumevanja za druge, a pogotovo za sunarodnike, braću i komšije.

2. април 2019.

Ko laže taj krade, ko krade taj je nekada išao u zatvor, a sada ovaj ko ne krade ide na obuku o trošku države

Nije samo obuka, već sve ostalo je o trošku države. Dakle, ako ti treba 5 izvoda iz matične knjige rođenih i jedan iz knjige venčanih to je negde oko 10% pročečne zarade. Banke uzmu oko 10%, a ostalo ide u budžet, a budžet ide u nepoznate svrhe. Međutim, ljubazni ljudi na šaltru su nekome svome rekli da to može da se izbegne tako što slažeš i kažeš da ti ne treba za vizu već za nešto druga. Naravno ti svoji imaju druge svoje i tako u krug do svih svojih. Prosto je, državni službenik te nauči da slažeš i opa, eto para, ništa lakše. Ima i ovih ograničenih što nisu spremni da na to pristanu. Te glupake na šalteru prvo pitaju za šta će im izvod. Verujte mi, svakako treba izbegnuti odgovor tipa to je moja privatna stvar, jer će momentalno doći do nesporazuma jer je pojam privatne svojine još uvek neobjašnjen u državnim priručnicima. Ako kažeš za vizu, svi oko tebe će te pogledati zbunjeno. Biće neko iz konstantno prisutne publike ko će ti migom pokušati da objasni da postoji čarobna lozinka i baš će biti razočaran ako ga ne ukapiraš. Čak će i teti, preko puta , biti malo neprijatno što si toliko neprilagođen. Nije to ništa, šta se sve dešavalo mojim precima, odeš platiš i vratiš se ponizno. Problemi tek nastaju - teti preko puta zaista treba neverovatan broj otkucaja na tastaturi da dobijem te izvode. Kao da je lično kucala biografiju svakog od mojih ukućana. Za izvod iz knjige venčanih sam mislio da je u pitanju baš neki roman, nadam se ljubavni. Takve stvari ne idu bez grešaka (mislim na izvod, a ne na venčavanje).  Mora ispravka (mislim na izvod, a ne na sam čin venčavanja). Baš sam ispao glup kada sam rekao da ima greška (mislim na izvod, a  ne na čin i posledice venčavanja) nadajući se da recenzija može odmah. Ne može, moram da sačekam par dana ... Pitam uplašeno, treba li još jednom da platim, a oni mi opušteno odgovore, ma treba, al ti reci da ti treba za .... i tako i ja saznadoh za lozinku iz prve ruke i razočarah se želeći da to ostane mit ili barem urbana legenda.
Ostaje još da se pitam ako je ovako lako zaraditi tolike pare za par minuta u kontaku sa državom, koliko zarađuju tek ovi što su stalno u kontaku sa njom. Nije ni čudo što se toliko otimaju oko tih pozicija, jer pitanje koliko će dugo još tako da postoji država koja vaspitava svoje građane kako da lažu, jer mi odavno znamo šta rade oni koji lažu.

24. март 2019.

Promene režima diktatura kroz perspektivu nebitnih članova manjinskih zajednica

Zamislimo nekoga ko je rođen 1974. u komunističkom režimu sa diktatorom kao nosiocem vlasti. Taj bi sada imao još malo pa 45 godina i ceo svoj život je proveo u diktaturi. One su takve da svaki put pomisli  da ne može gore, kad ono, ispostavi se da nije bio u pravu. Takav bi trebalo da je do sada već uhvatio spiralu dešavanja i da ima moć da prepozna sledeći  nivo diktature koji mu se sprema. Jer, što bi sad, pa bilo drugačije?
Diktatura 0. nivo -Komunisti su prvo pobili i proterali sve one koji ne misle kao oni, a kasnije su njihove ostatke samo  izolovali i onemogućili da učestvuju u bilo kom obliku vlasti. Diktatura je bila neskrivena, ali se dala trpeti jer je obrazovanje i zdravstvo bilo besplatno. Nije bilo velikih socijalnih nepravdi, jer oni koji su se obogatili u komunizmu mogli su svoje stečeno bogatstvo samo van granica da konzumiraju. Naravno, izuzetak je bio sam diktator  kome se moglo šta god. Oni slobodnoumi su mogli da ćute ili da odu u inostranstvo i tamo da iznose mišljenje u svoje ime, a u interesu nekih trećih.
Diktatura 1. nivo - Došli  su  "socijalisti". Diktatura je dobila neko pakovanje, ali je postala  sve neizdržljivija. Sa sobom je dovela ratove, poraze, progone i bedu.
Diktatura 2.nivo  -Dolaze "demokrate". Zaustavili su se ratovi, ali su se pojačali porazi, beda i socijalna nepravda u vidu neravnopranvo raspodele bogatstva nastalog u otimačini. Diktatura je bila još očiglednija bez obzira koliko su je pakovali u razne forme.
Diktatura 0+1+2 nivo. "Naprednjaci" -Napokon su se zapatili najbolji predstavnici prethodnih nivoa te pogubne spirale i diktatura je postala očigledna do nivoa elementarne logike, svakodnevnog života i dnevnih aktivnosti. Forme pakovanja su se zadržale, ali strah od različitog mišljenja je prerastao u elementarne strahove - strah od gladi, strah od gubitka posla, gubitka nezasluženih privilegija, strah od siromaštva  i strah od budućnosti. Najbolji su ili već otišli ili se pakuju, ili su se posvetili pojedinačnom spasavanju. Kolektivnog, zajedničkog, nacionalnog i kulturnog više i nema.
Ispostavilo se da  samo komunisti nisu pod znacima navoda, a da su svi ostali bili kontradikcija onoga kako su se predstavljali i zvai.
Nameće se pitanje ko su nam sledeći diktaturi i njihove konture se već sada daju nagovestiti. Sve što je imalo normalno se i od tih budućih ismeva, podsmeva, marginalizuje ali i izopštuje.  Prema odnosu ka manjinama to je najlakše uočiti , jer tu nema potreba da se ništa filuje, a dođe i kao korisno za sticanje masovnih poena. Npr. uzmimo pripadnike Srpske Pravoslavne Crkva kao očit primer manjine. Oni su nezaštićeni, ne bune se, dosta toga možemo da istrpe, poštuju zakone i državu, pa se njihovi diktatori tu najpre ofiraju. Prvo ih nazivaju glupima i zaostalima, pa ekstremima , pa nekavom nazadnom desnicom. Sebe se imaju smatrati naprednim, a bore se protiv tih istih!? Samo zato što su protiv očiglednih gluposti uzimaju sebi za pravu da su pametniji i bolji od svih ostalih. Ne vidim sa čim su to zaslužili, niti kada su zadužili državu, narod, naciju, grad, mesnu zajednicu, ulicu, familiju. Sami sebi su dozvolili da sve ostale posmatraju sa visine. Čude se kako čovek može da bude religiozan i da živi u dvadeset prvom veku! Takve ideje sam nekada sažaljevao, pa su mi bile smešne, a evo došlo vreme da ih sada već vidim kao opasne. Meni je oduvek bilo jasno da sam među religioznim ljudima uopznao najljubaznije, najtolerantnije, najvaspitanije i najkulturnije pojedince. Ali to je subjektivni osećaj.  Medjutim, ni medju onim merljivim i opšte prihvaćenim vrednostim nisam primetio razliku. Kada bolje razmilsim, među religioznim ljudima sam upoznao najveće intelektualce, rodoljube, naučnike, doktore, umetnike, kulturne delatnike, preduzetnike, inovatore, poznavaoce isotrije, poznavaoce istorie umetnosti. Oni su i najnačitaniji i najsvestraniji. Pa čak i o nekim manje mislećim stvarima - sportu, filmu,  muzici... nisam primetio nikakv hendikep medju religioznim ljudima. Dobar deo ljudi koje viđam u crkvi, viđam i na pozorišnim predstavama, muzičkim događajima, sportskim manifestacijama. Dobro, možda moj uzorak i nije dobar, ali mi nikako nije razumno da neko može da bude toliko ograničen i zlonameran da religiozne ljude proziva za zatucane i zaostale. Kao da su im dedovi svi redom bili privilegovani komunisti i  da im je to sam deo  bogate ostavštine.
Zabrinjavajuće je što je to odraz neke buduće totlalitarne demokratije jer ja još uvek imam pravo, ako ne i obavezu da režim cenim onako kako se i on ophodi prema meni.


26. јануар 2019.

Величанствени протести у Чачку

Као што сте из наслова не може претпоставити почећу са скупом од четири жене које су органзовале штрајк у приватном предузећу. Осим, што су доказали тезу да су жену одувек биле храбрије, успеле су оно што до сада на овим просторима ником није. Под претњом отказа, без других извора за преживљавање, без заштите институција , без постојања правне регулативе, уз страх да ће бити исмејахе, просто су одбиле да раде за плату једнаку минималцу, а мању од минимума , за неког лика који је умислио да је газда само зато што је власник продавнице од готово 20 квадрата. Избезумљени, назови газда је морао сам и у присуству сведока-купаца да одради неколико везаних смена, ваљда док није скап`о. Пар дана пре овог догађаја, својим ушима   сам чуо да је једна стварни (не страни - већ стВАРни) газда са фирмом око хиљаду запослених  лично замолио једног бившег радника да му се што пре врати, јер је пар дана пре тога погрешио у процени да таквих има на тржишту рада колико он хоће. До тог става је дошао захваљујући јефтиној школи, која га је коштала скупог новца, изгубњеног због скупе штете која је могла да се избегне једино уз помоћ јефине радне снаге. Пар дана касније сам својим очима гледа како радници неке треће фирме малтретирају свох газду јер је купио диплому. Диплома, изгледа није била лажна јер је плаћења било стварно. До-душе,  догађај се десио под дејсвтом алкохола, али само зато да би доказали тезу да мушкарци смеју да ураде пијани исту ону крупну ствар  коју  су жене већ урадиле  трезне. У ствари, мало ситнију-крупну ствар. Мени је била част да слушам како некадашњи градски мангупи исмевају свог некадашњег школског друга, а садашњег газду, који је исто био некадашњи мангуп, па није похађао школу јер је и тада знао да ће бити садачњи газда са садашњом дипломом. Разрађивање тезе шта му је то требало,  коме може да се похвали својом новом дипломом (кад се већ швалерка јефтинија, а ефектнија), да ли ће та брука бити урамљена и јавно обешена на зиду фирме, коју муку је лечио и коју болест је спречио, има смисла само ако то раде  они који су свесно одбили да имају било какав (при)вид  дипломе. Наравно, они са дипломама, који стално кмече како не могу да нађу посоа, су већ свима досадили, или су већ "запалили". "Заплили" су и сви остали радно способни, сви који хоће да раде, тако да су нам остали само пензионери, нејач, инвалиди, менаџери, и породична јавна предузећа где се посао преноси са колена на колено. 
Једна у низу медијских превара је  и теза да у Србији има незапослених. Из перспективе обичног потрошача мени то изгледа невероватно јер никако да нахватам водоинсталатра, електричара, столара, програмера. Сва она занимања где је довољан један човек или страна ( не стварна- већ сТРАна) фирма су толико недостајућа да је у питању потпуни монопол. Пре негде сам слушао једног занатлију како су се у кафани организовали струковно удружење и договарали да врате мило за драго једној напроној муштерију, иначе редакцији познатог власника неколико специјализиваних радњи. Елем, овај је умислио да треба да му други пружају услуга по високим стандардима, а он своје муштерије и запослене да  третира као ниску стоку (ваљда живина, ил тако нешто). Договорили су се да му само један од њих пошање понуду за услуге. Газда је умислио да је организовао светски признати тендер и те запдадне фазоне, а овај један му је послао локално договорену понуду која је била 5 пута већа од уобичајене. Наравно, ово је једини намештени тендер у коме је победио паметнији и  који је монополски део зараде уредно поделио са угоститељима и културно-музичким делатницима, а све у присуству ових који су одсуствовали са тендера. 
Они који имају занат немају проблем. Немају проблем ни ови што имају своје фирме које су уталили са овима на власти, или/и против ових које су запослили. Немау проблем ни ови на власти, јер у другачијим околностима никад и на би били на истој. Међутим, живот не може без проблема, што занчи да су они  само код запослених у приватним предузећима која не штрајкују, или код ових који обављају заједничке послове. Дакле, проблеми су код ових који брину за општу ствар , који брину за здравље, образовање, културу и безбедност.
Нама, осталима остаје да се надамо да се може без њих, ваљда се никада нећемо разболети, дипломе ионако можемо купити на пијаци, култура је врло разтегљива ствар и на ништа се  не маже, а како Косово формира безбедносне снаге можда ће они пристати да нас чувају, јер ко не храни своју војску мораће туђу.

14. октобар 2018.

Jedan vozač menja sve

Sa pojavom inforamcione revolucije na globalnom tržištu radne snage sem IT stručnjaka konstantno se povećava tražnja još jedino prema vozačima kamiona i autobusa.  Oni su jedini ponikli u industrijkoj revoluciji kojima se povećala tražnja na tržištu radne snage. 
Međutim, za razliku od programera na vozače smo već navikli i od njih se ne očekuje da budu ništa više od šofera. Prema tom stavu  sa velikom verovatnoćom se pretopstavlja da će neuređene države u narednom periodu ugasiti svoje transportne kapacitete jer će vozači biti prinudjeni da prelaze da rade za veće plate koje trenutno daju samo firme iz ozbiljnih država. Dakle, ako transportna preduzeća ne povaćaju platu vozačima na približno globalni nivo ostaće bez svog biznisa. Kako tranzicioni poslodavci nisu dorasli situaciji  oni nikako da se dosete da povećaju platu i spase svoj biznic već izlaze sa političkim rešenjima. Mada, možda su se dosetili, ali nekom  to nije  u interesu. Kome?  Ako bi vozači dobili znatno veće plate, onda bi mnogi drugi prelazili u vozače - trgovci, komercijalisti, bankari, vojnici, učitelji, policajci, bravari, pravnici, glumci, pevači, medicinske sestre i doktori. Nakon  toga, zbog nestanka radne snage i povećane potražnje sa radnom snagom u svim industrijama poslodavci bi morali da povećavaju plate i svima drugima. Time bi se, napokon isplatilo biti radnik i stručnjak ,  a ostali koji su dobili posao preko stranke bi se osećali ugroženo čime bi i stranka postala neatraktivna, pa taman i da je na vlasti! 
Uvek je lakše objasniti što ne radi gradski pevoz, što nastavnici štrajkuju , doktori odlaze, pevači falširaju nego povećati platu radniku jer to dirketno utiče na smanjenje profita belosvetskim investitorima i domaćim crnoberzijancima.  

PS.
Jednom sam slušao poslodavca kako se žali da ne može da nađe radnika, a nudi mu čak celih 400 Eura platu. Pitao sam ga što nije pokušao sa 800 Eura i nisam dobio nikakav odgovor.

17. септембар 2018.

Не разумем!

Не разумем послодавце што кукају да не могу да нађу раднике за плату коју су сами одредили. Не разумем што не понуде већу плату. Не разумем ни раднике што кукају да им је мала плата. Не разумем што не траже већу или напусте посао. Не разумем раднике што напуштају посао када га је већ тешко наћи. Не разумем како га је тешко наћи када има много необрађене земље. Не разумем ни шта је проблем што земљу продајемо Арапима кад је сами не обрађујемо.  Не разумем ни државу која продаје странцима сву обрадиву земљу око главног града. Не разумем ни устав који то не дозвољава, ни закон који је по том уставу, а то дозвољава. Не разум ни народ који има закон који не поштује. Не разум ни што би тај закон поштовали кад друге не поштује. Не разумем ни ове што штрајкују.  Не разумем ни против кога штрајкују,  нити их разумеју ни ови против којих штрајкују ни ови за које  штрајкују.
Не разумем ни трговце што имају акције. Не разумем ни купце који су купили артикле пре акције, па поново долазе у ту радњу. Не разумем ни ту радњу што неће  да им врати новац јер су артикли сада јефтинији. Не разумем ни ове што купују на акцији јер ако је трговац једном спустио цену онда ће  спусти опет, ако опет нико не купује. Не разумем ни оне купце што се ценкају јер признају да су хтели да дају мање новца за нешто што више вреди. Не разумем ни продавце што желе да имају посла са таквим купцима. Тек не разумем ако им спусте цену јер признају да су хтели да их преваре. Не разуме ни шта их је на то натерало, нити разумем која је сада права цена  тога око чега су се варали. 
Не разумем ситне криминалце који сарађују са државом . Не разумем ни државу што сарађује са крупним криминалцима. Не разумем ни ове остале који жале што нису криминалци. Не разумем ни ове бахате по Србији што злостављају обичан народ. Не разумем што то не оду на Косово или неку другу уређену државу  и тамо пробају да се бахате. Не разумем ни политичаре који су одговорни својој странци. Не разумем ни странке што ће им такви чланови. Не разyмем чланове странке који нису добили неки посао, не разумем ни ове што су га добили,   а нису тражили још већу  плату. Не разумем колико је довољно. 
Не разумем ни гласаче, а тек не разумем ове што не гласају. Не разумем ни ове што гласају за председника, а кажу да су родољуби . Не разумем ни демократе што кажу да им председник није председник.  Не разумем ни што нам траже Косово кад су га већ узели, ни нас што га не дамо кад смо га већ изгубили. Не разумем ни разграничење, ни војску која се за то не пита. Не разумем ни друге који неће са нама да живе када им ми једини дајемо све што траже. Не разумем ни нас што им све дајемо када већ неће са нама да живе.  Не разумем шта ће нам Косово кад је толико затровано, нити разумем ко има право да га да. Не разумем коме треба да га дамо. Не разумем ни што ће им када га ми нећемо. Нити разумем ове што су га затровали. Не разумем ни Солунце што су га ослобађали када су већ оваку децу рађали. Не разумем ни  какви су то ослободиоци што су ми деду ни кривог ни дужног убили. Не разумем ни оне што пореде  антифачистичку ЈВуО  са усташама фашистима.  Не разумем ни комунисте што и даље  пристају да  владају када су већ дозволили да  комунизам падне,  нити ове  што су комунизам рушили, а све комунистичко оставили.  Не разумем ни родољубе, ни државотворце како их није срамота што су све то дозволили.

Не разумем моје колеге који тврде да су за годину дана сами могли да направе апликацију ЕДнавник коју је држава платила 1.600.000. ЕURа. Не разумем што за те паре нису купили  250 хектара земље око Београда колико су  према хектару та иста држава продала Арапима. Не разумем ни Lidl што је сличну земљу плаћао 700.000 ЕURа  по хектару. Не разумем да ли сада и са Емираћанима треба да се разграничавамо или само са Немцима. Не разумем што десетак хектара те  земље не би после конвертовали у грађевинску.  Не разумем колеге који би том конверзијом за годину дана могу да зараде   7.000.000 ЕURа   шта ће им онда остатак од 240 хектара обрадиве земље. Не разуме ни сељаке што они немају жељу да обрађују земљу у својој земљи. Не разумем ни Арапе што желе да буду српски сељаци,  нити српске сељаке што не  желе да буду богати ко Арапи.

Не разум ни себе што све ово пишем.



PS

Не разумем ни што се не разумем пише одвојено, нити разумем ове што пишу спојено кад већ мора одвојено!

12. септембар 2018.

претрага

Prethodno na Blogu