9. април 2020.

Po merama ćeš ih poznati!

Program mera nakon što padnu maske: 
- Zagarantovano pravo na struju, vodu i internet. Besplatno prvih x kilovata, litara vode i određen protok interneta za svako domaćinstvo po broju članova. Nakon toga ekonomske cene uvećane svima kako bi se nadoknadili prihod proizvodjača. Dodatno i znatno uvećanje na neracionalnu potrošnju .
- Porez na nasleđe- ne računajući domaćinstvo do određene veličine i porodičnu nekretninu,  sve ostalo da se oporezuje.  Da se od nasleđivanja biznisa deo vlasništva upiše na penzioni fond. Da se porez na dobit preduzeća ne isplaćuje novčano već penzionom fondu u akcijama bez prava na upravljanje.
- Porez na nekretnine - da se umanji spram broja prijavljenih članova. Svaka nekretnina gde nema prijavljenih članova da se oporezuje većim stopom. Porez na nekretnine koje se zvanično ne izdaju da bude veći od poreza na kirije kako bi se smanjila cena kirija i stanova.
-  Zagarantovano pravo na zdravstveno lečenje svima, bez obzira na radni status. Sredsdva nadoknaditi od onih koji imaju velike prihode na osnovu neproizvodnih delatnosti. Uvesti porez na luksuz i globalne brendove. Uvesti domaće neprofitne brendove  čiji bi osnivači bio crveni krst, dobročinstva, humanitarni fondovi. Omogućiti bogatim ljudim da sami upravljaju delom tih sredstava. Dodatni porez na luksuzne automobile kako bi se vlasnici istih osećali prijatnije.
- Zagarnatovan minimum primanja po članu domaćinstva za sve one koji nisu prestupnici. Svaki primalac socijalne zaštite da ima socijalnu kartu i kasnije kad bude u situaciji da ima prihode veće od proseka da vraća određen procenat.
- Zagarantovano obrazovanje. Spram školskih uspeha i talenata da se dele stipendije, a cena školovanja da bude po ekonsomskoj ceni sa tim da se to ne plaća već upisuje u socijalnu kartu, tj da bude besplatno, a kasnije kada neko ima prihode znatno veće od proseka, kada poseduje luksuznu nekretninu, ili kod nasleđivanja bogatstva većeg od odredjenog iznosa da se to nadoknadi u određeom iznosu. Pogotovo za prihode u inostranstvu nastae na osnovu stečenog obrazovanja u domoaćim institucijama. Nastavnicima đaka koji su kasnije bili uspešni  nagrade po tom osnovu.
- Podsticaji za seljake, male preduzetnike i zanatlije.  Svi takvi koji se bave proizvodnjom da budu oslobodjeni dela poreza u zavisnosti od prosečne plate u sopstvenom biznisu. Podsticaji za pokretanje biznisa.  Velike subvencije za osiguranje prihoda od poljoprivrede  za mala domaćinstva. Oslobodjenje PDVa za alat i sirovine u malim proizvodnim firmama i malim poljoprivrednim domaćinstvima. 
- Deficitarna zanimanja - proglasiti spisak deficitarnih zanimanja na koje bi bila velika oslobođena poreza, Ovde bi svakako bili priznati i objavljivani naučnici, zdravstveni radnici koji rade u državnim bolnicama a za koje podstoje liste zainteresovanih pacijenata. Ovde dodati i kulturne delatnike od nacionalnog značaja
- Porez na prihode po osnovu sporta i zabavnog sadržaja nastlih u zemlji. Osloboditi prihode nastala u inostranstvu i za one sportiste koji imaju uspeh na prvenstvima i olimpijadama
 - Izjednačavanje plata u javnom i privatnom sketoru - proglasiti dve različite osnovice za oslobodjenje poreza i doprnosa kako bi se neto plate u ta dva sektora ujednačila i kao zaposleni u državnim i javnim preduzećima ne bi imali status privilegovanih
- Podsticaji za proizvodnju robe i i usluga koje ze uvoze. Podsticaj za investicije dijaspore.
- Ekstra porez na banalne medijske sadržaje,kockarnice i igre na sreću. Prihodi po ovom sadržaju da se oporezuju sa enormono velikim stopama kako bi korisnici istih bili sigurni da od takvih aktivnosti ima neke i opšte koristi.
Ne plaćanje poreza po zakonu tretirati kao veleizdaju. Dakle, da se zna u koji fond šta ide od dodatnih poreza. Npr fond za podršku građanja Srbije na KIM, fonda za zdravstvo, vojsku.
Sa jedne strane subvencije za seljake, radnike, zanatlije, dijasporu, naučne i kulturne delatnike, a sa druge strane znatna povećanja poreza za sve neporizvodne prihode i privilegije nastale nepravednom preraspodelom zajedničkog dobra i po oosnovu uvozničkog lobija. Cilj je sačuvati socijalni mir, pravo na jednakost, na rad i preduzetništvo kao i zaštita malih porodičnih biznisa. Zainteresovati dijasporu za investiciju i smanjiti zavisnot od uvoza i stranih investicija.
Izbeći dodatne podele, paušlno deljenje novca jer je jednakost nejednakih najveća nejednakost. 

3. април 2020.

Политичка догма у време ванредног стања

Моје поимање одговорности, солидарности  и демократије подразумева да поштујем сва законска акта и уређење државе у којој живим, па таман  је сматрао и окупираном територијом. У овом периоду ванредног стања тај осећај је само појачан, а доживљај окупације замрзнут до даљњег. Чак шта више, имам разумевање за све грешке и омашке коју су направиле владајуће структуре у несналажењу у новим околностима, ниједном нисам посумњао у добре намере кризних штабова без обзира на контрадикторности  упутстава, потуно ми је оправдан  страх пандемиолога, увиђам стручност медицинских радника, саосећам се са забринутошћу дела становништа, ниједном нисам учествовао у ширењу панике и непроверених информација. Све у свему један човечуљак свестан своје маленкости који нема проблем са истом и упадљиво увиђајан да на сву муку фали још само моје мишљење.
Међутим,
Све то не значи да одступам од мог права на приватност, личне и породичне слободе. Такође, моје цивилзацијски стечене верске слободе које су  у оквирима признате и традиционалне црквене организације не могу да буду ствар државе нити каквих заинтересовнаих покрета ни других појединаца, па макар они били и добронамерни. Одлуку о начину упражњавања тих слобода могу да препустим само верској организацији којој припадам и молим се да донесе на исправан начин, као је то и радило вековима и миленијумима иза нас. Свако мешање других у те одлуке доживљавам као напад на себе лично, на своје  телесно, душевно и духовно здравље, а такође сви притисци по том питању су по мом мишњељу  искључиво злонамерни и доводе до подела, смутње и непотребних искушења.
Након увођења полицијско часа   током целе недеље којим се спречава моје присуство на литургији и заједништву са другима   појачава се осећај прогона који је  већ неко време присутан. Док су неки тоталитарни покрети и нетолeрантни појединци исмевали начин на који се вековима причешћује верни народ то ми није ни мало сметало јер сам свестан да сви имају право на своје мишљење. Сада се томе придружује држава са својим апратима принуде, што ме чини забринутим. Док се чекање испред банака и пошта сматра разумним испред цркве је то неодговорност. Док се коришћење новчаница сматра и даље нормалним, плаћање и узимање кусура нико не доводи у питање иако је то дељење истог папира дотле је начин православне службе проблематичан. Као што је мени потпуно прихватљиво да се користе исте корпе и колица у супермаркетима,   као што ми је јасно да људи и даље морају да одлазе на посао делећи исти превоз, простор, алат и материјал, тако мислим да мора постојати и разумна прихватњивост верских слобода. Тражим иста она права које имају и друге мањинске групе. На пример, као што  хомсекскулаци имају правао на приватност у односима иако се неки од њих (односи) могу сматрати преносиоцима заразе. Не желим да будем ироничан па да предложим да имамо барем права као кућни љубимци па да нам се дозволи два сата на 200 метара око цркве, или да нам се ускрати уставом загарантовано право на лечење ако присуствујемо таквим скуповима, или да будемо жигосани, означени жутим тракама око руке, па после тога одведени у карантине. Довољно је увести неку меру изолације за све људе који желе да се причесте, поставити их на мањи приоритет при коришћењу здравствених капацитета јер је то ипак много мање рестиктивно од потпуне забране присутва на литургији. За себе и своју маловерност имам разних оправдања, али знам за неке моје пријатеље, нека братсва и појединце да ће им веома тешко пасти ускраћивање права на причест  и тражим разумевање пре свега за њих, јер им о том концу виси сав смисао живота и нико им то право не може ускратити, а ја се не могу придружити хајци на њих позивајући се на моја права да будем здрав и незаражен и кријући се иза јавног интереса. Такви људи никако не могу бити разлог за моју забринутост, чак шта више највише се надам у њихове молитве, па ни то право ми нико не може узети.
Без обзира на ова моја мишњења једина ствар у коју сам сигуран је да ће црква надживети и ову врсту прогона, јер је и већих бивало,  а свима нама који се надамо да ћемо преживети ову заразу уз дужно поштовање према свим страдалима од висура и других болети поручујем да ваља бити човек и тада кад све ово прође и ваља нам имати осећај да смо окружени људима, а не зверима, а и да други имају такав осећај за нас. Иначе, чему све ово.


12. март 2020.

Online u doba korone

Situacija iz sata u sat - što sad kažeš pametno za sat vremena će sigurno biti glupo.
Što je pre sat vremena bilo glupo, sada već ima svoje ozbiljne posledice.

Statusi sa spiskovima kontakata koji su napravili zalihe hrane neće deliti  samo oni koji su na tom spisku.
Hrana se možda neće deliti direktno već preko postova sa označavanjem prijatelja  čime će post, prijatelj i hrana doboti neko novi značenje.

U kriznim situacijama diktatorski sitemi imaju mnogo više šanse od demokratskih.
Iskljušivanje društvenih mreža će postati navika, da bi se izbegla panika i samim tim će proces odvikavanja biti lakši.

Najugroženii su najstariji, a najmlađi su najveći prenosioci.
Ko preživi ovaj virus  moraće da živi u strahu od svakog sledećeg.

Migracije iz ugroženih područja će se drugačije tretirati jer će se termin ugrožen odnositi i na imigranta i na emigranta.
Pojavom karantina ispostavilo se da je mnogo lakše zatvoriti granice  nego što je se mislilo.

Svako ko podeli neki neodgovoran i neproveren status je direkno kriv za sudbinu svakog svog kontakta. Najodgovorniji će biti oni sa najvećem brojem kontakata jer ako ništa biće kriv za zatrpavanje mogućnosti da se nešto pametno pročita čime će blokiranje ljudi odjednom postati masovna pojava.

6. март 2020.

Digitalni izbori Pola-Pola (deobe Srba MMXX)

Na izborima pola ljudi glasa , a pola ne glasa. Od ovih što ne glasaju pola su se odselili, a pola tek planira. Od tih što planiraju pola njih izbori i ne zanimaju, a od ove druge polovine pola  je protiv bojkota , a pola za bojkot. Od tih što su za bojkot pola su u inat poziciji, a pola zbog podrške opoziciji. Od tih što sluša opoziciju pola je protiv pola opozicije, a drugih pola protiv svih.
Od ovih što izlaze pola glasa za dosadašnje, a pola bi neke nove. Od ovih  za nove pola se već dogovorilo da nastavi po starom sa starim, a druga polovina bi stvarno nove. Od ovih što bi stvarno nove pola njih planira da preleti kod starih, a od druge polovine pola nema nikakve šanse, a pola vrlo male šanse. Od ovih što imaju vrlo malo šanse pola su stara lica, a pola su neka nova lica. Od tih nekih novih lica, pola su prevaranti, a pola pošteni. Od tih pola poštenih pola su nesposobni, a pola sposobni. Od ovih sposobnih pola bi nas upropastilo dobrim namerama, a druga polovina nema jasne namere.
Od ovih što izlaze i glasaju za vladajuće, pola njih je kapilarno, a pola sa razlogom (arterijalno). Od tih sa razlogom pola je tu iz neke koristi, a pola zbog uverenja. Od ovih iz uverenja pola je tu zbog marketinga, a pola zbog politike. Ot tih zbog politike pola je zadovoljno, a pola nezadovoljno. Pola zadovoljnih je zadovoljno ekonomskim napredkom, a druga spoljnim uspesima. Od tih zadovlolnih spoljnim poslovima pola misli da vodimo uravnoteženu politiku, a pola misli da semo naklonjeni velikim silama. Od velikih sila pola misli da smo naklonjeni zapadu, a pola istoku. Od tih naklonjenih istoku pola misli da smo naklonjeni Rusiji, a pola Kini.
Od ovih što izlaze i glasaju za pobednike zbog neke koristi pola njih glasa zbog obećane koristi, a pola zbog stvarnog novca. Od ovih što su tu zbog novca pola se zadovoljava isplatom na dan izbora, a pola razmišlja dugoročno. Od ovih dugoročnih pola njih je  sa platama na izmišljenim pozicijama, a pola na stvarnim. Od ovih što su na stvarnim pozicijama pola su botovi, a pola sa uključenim mozgom. Od ovih sa mozgom pola su tu da omoguće korupciju, a pola da iskoriste. Od ovih što koriste pola radi ispod radara, a pola preko tendera. Od ovih tenderaša  pola rade po principu pola meni - pola tebi,  a druga polovina uzima mnogo više. Od ovih što uzimaju više njih pola mulja sa sitnom lovom, a pola sa vrlo krupnom. Od ovih što valjaju sa velikim novcima pola njih ništa ne potpisuje, a pola ide legalno preko kompanija, od kojih pola preko domaćih, a pola preko offshore.
Od ovih preko offshore pola je jedna familija, a pola druga. Od ovih iz prve familije pola su u krvnom srodstvu, a pola kumovi. Od kumova pola su venčani, a pola sponzorni...





1. март 2020.

Socijalna pomoć u Srbiji veća od prosečne plate

Naš narod pokazuje zaista veliku solidarnost sa ljudima koji su socialno ugroženi zbog radne nesposobnosti. Na vrlo human način ih formalno zapošljavaju u javna preduzeća, ostavlajući im utisak da ta pomoć nije milostinja već tobož nekava zarada. Dostojno trpe njihovu nestručnost i nemogućnost da bilo šta urade. Uljudno ih tretiraju sa druge strane šaltere, telefona, prećutujući sve njihove propuste, neorganizovanosti i nesposobnosti.
No, nisu svi ljudi u javnim preduzećima socijane kategorije. Ima tu i onih sposobnih i stručnih koji solidarno pristaju da rade sa prvima znajući da moraju da urade ne samo svoj posao već i njihov i plus onaj deo posla koji nastaje takvim bespotrebnim komplikacijama. Lakaše bi im bilo da ove socijano ugrožene kategorije ostaju kući i primaju pomoć nego da im komplikuju procese, ali njihovom požrtvovanošću  i to prevazilaze. Kolege pristaju da rade tri puta više samo da bi ovi radno nesposobni i nefunkcionalni sačuvali dostojanstvo čoveka. To je stvarno za svaku pohvalu.
Ta pomoć je čak i nasledna, pa ako je samo jedan član porodice dobio takav tretman vrlo brzo će i ostali članovi biti u istoj mogućnosti po principu kapilarnosti.
Naknade za tu  socijalnu pomoć su veće od plata koji sami primaju. Nisam čuo ni video ništa humanije. 
Mala nezgodacija je što ne mogu baš svi socijalno ugroženi da dođu do te pomoći, ali kako vreme odmiče ni to više nije nemoguće. Imam utisak da ako ovako nastavimo da će svi biti na tom kazanu, jer ovi što hoće da rade za troje sve češće iskazuju namere da rade za veću platu ili da svoju filantropiju dalje šire duž cele vaseljene, mahom zapadne.

28. фебруар 2020.

Ауто-пут Чачку доноси 80.000 радних места са просечном платом од 800 Еура

Проста рачуница:
Чачанска банка је продата за 10 милиона еура и тај новац је уложен у  500 метара ауто-пута. Дакле, потребно је око 250 овдашњих банака да се направи аутопут до Чачка. Продајом  банке око 300 Чачана  је морало да оде из Чачка за послом у Београд, што у радној снази укупно чини 75.0000 запслених. Увидом у званичне податке види се да је преведено у данашње паре њихова просечна нето плата била око 700 Еура. Пошто идемо ка бољем закључак из наслова је неминован.

22. фебруар 2020.

Kako je iskorenjena Korupcija u Srbiji

Nakon hapšenja Miškovića u Srbiji je korupcija gotovo iskorenjena. Evo na primeru vrtića- Nekada je trebala veza da ti dete prime u vrtić. Bilo je dovoljno da poznaješ bilo koga iz vrtića, od vaspitačice, knjigvođe do kuvarica i uz simboličnu naknadu sva su deca dobijala mesto. Moglo je i preko strine, tetke, teče, komšije... Sam sam se čudio čemu tolika frka kada na kraju svi nađu vezu. Naknade (Takse prema rečniku državnih činovnika) su bile simbolične i osim čistuncima i moralistima (koji bi ili popustali ili ostavljali decu bakama ma čuvanje) nikome to nije teško padalo. Tada sam imao terojiu da je to jedna sistemska korupcija usmerena protiv elementarne logike tog istog sistema, ali kako nisam primetio nikakva talasanja širih masa shvatio sam da su se svi saživeli sa tom pošati. 
No, više nije tako... 
Koliko čujem iz raznih izvora sada nema efketa podmićivati vaspitačice, kuvarice i sve niže činove... osim  jednog vrhovnog, valjda zaduženog za pitanje nataliteta. Dakle, sva nameštanja idu preko jednog čoveka. Uspeh je što su svi ostali izbačeni iz koruptivnog lanca. Mala neprijatnost je to što je uveden monopol na korupciju pa su samim tim i naknade veće. Jedan jedini čovek se sada stara o svom biznisu i ni po koju cenu ne dozvoljava da mu se neko tu umeša. Kažu da ima dozvolu  sa vrha koju plaća nekavim kapilarnim glasovima, al to već nisam uspeo da razumem.  Pre neki dan sam slušao radnike javnog preduzeća kako se smeju sadašnjem direktoru koji je prinuđen da obilazi gradilišta. Raniji direktori to ni u ludilu nisu sebi dozvoljavali jer je bilo normalno da svaki šefić može sebi namesti po neki poslić-tenderčić, a sada direktor dolazi da se stara za svoje interese i da proveri interese šefića. A šefiću više nije u interesu... sem ako ne vidi način kako da bude direktor. Zalog je sada veći i niko nikom ne veruje pa ćemo videti kako će se ovaj ogromni uspeh završiti.

претрага

Prethodno na Blogu